Memorijalna soba Vilka Šeferova

Kustos: Dario Sošić

Vilko Šeferov (Mostar, 1895. – Zagreb, 1974.)

Slikar, pripada kolorističkom smjeru ekspresionizma, u kojem se služi veoma širokom paletom boja, uzdignutom iznad svih drugih slikarskih elemenata. Umjetnička fizionomija Vilka Šeferova oblikovala se postupno u neprekidnom sustavnom radu. Njegovo cjelokupno životno djelo pruža jedinstven primjer iznimne stvaralačke snage koja se očitovala pola stoljeća.

Po okončanju studija slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Budimpešti 1918. godine, nastanjuje se u Sarajevu. Sudjeluje u jednoj od prvih Likovnih kolonija Bosne i Hercegovine slikajući pejzaže u brdima iznad Blažuja. Od 1924. godine živi i djeluje u Zagrebu. U tom prvom razdoblju slika portrete i figure, a najviše je zapažen u djelima sa socijalnom tematikom u kojima se približava tendencioznome realizmu. U drugoj polovini tridesetih godina prelazi na vedru postimpresionističku paletu, pejzaži su gestualno slobodniji i bliži ekspresionističkoj žestini. Nakon 1945. g. važan je njegov boravak u SAD-u (1951. – 1952.) nakon kojeg usvaja nova pikturalna rješenja.

Po povratku iz SAD-a Šeferov posjećuje Istru. Otkriva istarski krajolik što je imalo iznimnu važnost za njegovo stvaralaštvo. Istra ga je svojim pejzažem posebnog lirskog ugođaja zaokupila kao nova tematska konstanta. U tom je periodu došlo do znatnih promjena njegove likovne koncepcije slike, i uživljavanja u eksperimente. U tim je pejzažima Šeferov obogatio svoju osobnu interpretaciju ekspresionizma čistoćom boje i poteza kista. Dolazi do novih pojednostavljenja oblika, i do sažimanja elemenata kompozicije. Slike su rađene odlučno, u jednom potezu, bliže apstrakciji nego figurativnom shvaćanju. Oslobodio se i posljednjih spona koje su ga još vezivale za stegu ustaljenih slikarskih pravila. To je najplodnije razdoblje u njegovom slikarskom stvaralaštvu, u kojem umjetnik unosi sva svoja bogata umjetnička i tehnička iskustva.

U tom razdoblju, koje karakterizira eksplozija boje, Rovinj postaje njegovo drugo mjesto boravka, gdje provodi veći dio godine. Uključuje se u rad Likovne kolonije Rovinj. U želji za revitalizacijom starogradske jezgre Rovinja, gradske su vlasti, raspolažući većim brojem napuštenih stanova i kuća poticale nastanjivanje umjetnika i djelovanje Likovne kolonije. Tako je godine 1967. Vilko Šeferov dobio od grada kuću-galeriju u Rovinju. Zauzvrat, Šeferov poklanja Rovinjskom muzeju stotinu svojih slika, crteža, gvaševa i tempera. Ta zbirka od stotinu radova, iz nekoliko razdoblja umjetnikova stvaranja, s vremenom je povećana raznim poklonima i otkupima, i predstavlja značajan dio povijesti modernog slikarstva našeg zavičaja. Kroz memorijalnu sobu Vilka Šeferova na neki je način prisutna i novija povijest Rovinja, stvaranje Likovne kolonije, Zavičajnog muzeja, “Grisije”, revitalizacije starogradske jezgre, kulturnih zbivanja, turizma i svih ostalih sadržaja koji podsjećaju na pedesete i šezdesete godine prošloga stoljeća.

Dario Sošić