Izložbe
18.5.2010 - 30.5.2010
Zavičajni muzej (mala galerija)
samostalna izložba: Josip Zanki
O patuljcima i trolovima
Na izložba-ambijentu Oltar Josip Zanki predstavlja se sjajno strukturiranim i precizno razrađenim, ali i poetskim konceptom predstavljanja onoga što - po njegovim iskustvima i uvjerenjima - boravi u zaboravljenim zakucima još nedirnuta velebitskog krajolika, a to uvjerenje komprimira u jasnu, čvrstu i sugestivnu vizualnost. Vodi nas u bajkovite šumske krajolike, mitska mjesta, netaknute i još nenaseljene planinske krajolike strmovitih padina Velebita, u bespuća vilinskog svijeta, gdje sve funkcionira po svome, vlastitom logikom, u predjele u čiju stvarnost on vjeruje, a koju ćemo mi prihvatiti otvorena srca ili s rezervom.
Riječ je o svijetu u kojemu je empirijski aspekt suspendiran, gdje su stvarni elementi stilizirani, a realnost dokinuta; pred nama puca bezvremenski krajolik, u čijim arhetipskim prostranstvima gospodari sama priroda, a ne čovjek, gdje stabla ne stradavaju od sjekire nego od starosti, bure ili groma, a u koji moramo misaono duboko zaroniti kako bismo mu pronašli značenje jer je riječ o istraživanju i interpretaciji mističnih i ezoterijskih fenomena.
Kao ezoterik, Zanki je sudionik, promatrač i referent priče o trolovima i patuljcima i o njima izvješćuje na osnovi uvida na terenu. Ezoterija – s nama čudnim bićima, pojavama, događajima i afektima - jedan je od Zankijev mentalnih prostora po kojem se uvijek iznova, sve suverenije kreće, zakoračujući svaki put sve dublje, pa je ezoterijsko iskustvo okosnicom i nekih njegovih ranijih istraživanja i eksplikacija.
U vizualno atraktivnim crtežima gospodari dojam onostranog, začudnog, mističnog i bajkovitog, podastiru nam prizore nalik onima iz oniričkog krajolika, realne i nadrealne istodobno, uronjene u zaboravljene povijesti i misterije, na granici zbiljskog i mogućeg, jednostavnosti i mira, znanog ili neznanog značenja. Crteži afirmiraju iracionalnost, ono što jesmo ili nismo spremni percipirati, nazočnost i odsutnost, potvrđenost i neprovjerenost i pričaju - o magii naturalis, o drugoj zbilji. Izostaje logocentrična reprezentativnost, šume progovaraju tajnim jezikom simbola jer se njihove poruke ne mogu prenijeti jezikom kojim govorimo.
Zanki uranja u šumu u kojoj se ništa ne miče, krećući se među stvarnim stablima simbiotički vezanim za bića koja ih nastanjuju i o njima skrbe i u njih vjeruju. U prvom planu su debla iz kojih se račvaju krošnje iskrivljene velebitskom burom. Raskošne šume dišu osebujnim životom, debla i nepravilne grane staništa su tajnih stanara, bivci su nevidljivih nam bića, bajkovitih stvorenja koja se provlače kroz predaje nomada i planinskih naroda - skrivaju patuljke i trolove, groteskne duhove zemlje i tla - a s njegove kore kao da nam namiguju obješenjačka lica tih lakrdijaša, ali i vodiča i savjetnika koji osluškuju disanje Velebita.
Debla bukve i hrasta domicili su trolova, a borovi patuljaka. Stoga je i izgled bukvi - svojevrsnih kumira - neobičan jer - po ezoterijskim učenjima – trolovi žele nastanjivati najveća stabla u šumi, debla su njima ono što su čovjeku katedrale, energija njihovih stanara ekspanzionistička je, napušu se i potom deformiraju i poprimaju čudnovate oblike. U konfiguraciji bukovih i hrastovih stabala redovito se nameće jedna ključna grana, koja pohranjuje i emitira energiju cijelog stabla i ističe mikrolokaciju trolovog staništa, a u formalnom pogledu nosi kompoziciju crteža. Borovi s patuljcima njihova su suprotnost - na velebitskim proplancima rastu u sretnoj simbiozi s travom kosiračom, po ezoterijskoj hijerarhiji bor je bliži čovjeku, energija mu je skromnija, ali pozitivnija, zahvaljujući čemu borovi zadržavaju elegantnije oblike.
Zanki se i ovom prigodom potvrđuje kao autor koji uspješno i na plastički atraktivan način operira s pojavnostima iskustava i predstavljanjima vidljivih i nevidljivih posljedica iskustva i iskustvenosti.
Ivica Župan
Biografija
 |
Josip Zanki rođen je 14.ožujka 1969. godine u Zadru. Odrastao je u selu Privlaka, sjeverozapadno od Zadra, u ribarsko-zemljoradničkoj obitelji. Srednju školu Juraj Baraković završio je 1987. godine u Zadru. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Miroslava Šuteja, diplomirao je 1994. godine s temom iz teorije Misticizam u umjetničkoj praksi J. Beuysa, i eksperimentalnim grafičkim ciklusom Machine nuove remakeom na istraživanja renesansnog znanstvenika Fausta Vrančića. Vrlo rano se počeo baviti arheološkim iskopavanjima te posjeduje kolekciju od 200 predmeta iz razdoblja prahistorije, antike i srednjeg vijeka
Josip Zanki javno djeluje od 1986. godine na područjima grafike, video arta, instalacije i performancea. Do sada je izlagao na više od 200 grupnih i 50 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Od umjetničkih projekata najznačajniji mu je performans „Mirila“, koji je izveden u Bologni -kustosi Gino Giannuzzi i Fabio Cavalucci, Trstu - Trieste contemporanea, kustosi Giuliana Carbi i Franco Jesurum i Bostonu-Mobius, kustos Jed Speare. 2008. godine je sudjelovao u radionici „Haimat“ realiziran u produkciji Fondazione M. Pisttoleto-Citta del arte i Nexta Graz (s kojima stalno surađuje). Iste godine predstavljao je Republiku Hrvatsku na Biennalu u Kairu-Egipat. Objavio je više pjesničko-grafičkih mapa od kojih se posebno ističe „Sedam posljednjih Kristovih riječi“ (zajedno sa Lukom Paljetkom). Godine 2005. izdavačka kuća „Profil“ objavila je monografiju „Grafike i crteži“ o njegovom radu. Autori tekstova su Slaven Marko Perović i Rujana Jeger. Od 1999. do 2002. godine vodio je Umjetničku radionicu „Planine“ a od 2007. godine vodi umjetničku radionicu „Dolazak u baštinu“. Obje radionice problematiziraju nasljeđe prvog hrvatskog romana „Planine“ u kontekstu suvremene umjetničke prakse.
O radu Josipa Zankija pisali su: Tonko Maroević, Darko Schneider, Đuro Vanđura, Duško Kečkemet, Ana Dević, Antonija Majača, Vesna Križić, Nikola Albaneže, Sanja Cvetnić, Ivica Župan….. Za svoj rad na području grafike i eksperimentalnog filma više je puta nagrađivan: 1988. - Nagrada za najbolji eksperimentalni film, Filmski festival Mala Pula, Pula, 1993. - Nagrada Oktavijan za najbolji animirani film, Dani hrvatskog filma, Zagreb, 1994. - Posebna pohvala Akademije likovnih umjetnosti, Zagreb, 2003. - Nagrada za Ex libris-Ex libris, Rijeka, 2006. - Nagrada Ministarstva kulture RH-Trijenale grafike-Gliptoteka HAZU, Zagreb. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 1997. godine.Predsjednik je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od prosinca 2007. godine. Član je Vijeća za likovnu umjetnost Ministarstva kulture RH. Živi i radi u Zagrebu.
zanki@josipzanki.com |
|
