Izložbe
4.8.2006 - 31.8.2006
crkva sv. Tome
skupna izložba: R.A.P; Svetkovina
“Svetkovina”
Šest mladih žena obučenih u bijelo sjedi oko stola prekrivenog lanenim stolnjakom i raznim specijalitetima u seoskom krajoliku u Litvi. Jedu, nazdravljaju, pričaju u smiju se kao obitelj koja slavi neki praznik ili posebnu priliku. To je scena iz instalacije “Svetkovina” čiji je tvorac skupina tekstilnih umjetnika iz Litve pod imenom “Bijeli moljci”.
Prvi dio performansa izveden je u Litvi u predivnom mjestu pokraj rijeke Neris. Stol je bio prepun ukusnih specijaliteta. Većinom se radilo o uobičajenim i tradicionalnim jelima iz Litve kao što su ruska salata, šaran punjen povrćem, kriške kruha s bijelim svježim sirom, gljivama i komadićima povrća te voće, pite i orasi. Drugi dio projekta sastoji se od kompozicije pustanih specijaliteta i jela predstavljenih u Galeriji Sv. Tome u Rovinju. Svaki je umjetnik za praznički stol izradio različite specijalitete od vune uz primjenu tehnika pustanja i bockanja.
Hrana i jedenje imali su različita značenja i funkcije u raznim kulturama i epohama. Rituali vezani uz hranu idu od običaja sadnje i berbe, preko vjerskog zajedništva i obiteljskih obroka, pa sve do uloge hrane za vrijeme praznika i do osobnih rutina kod jedenja. Jedenje je komunikacijski čin, a hrana ulazi u sastav simbola koji nam omogućuju prepoznavanje društvenog statusa. Nekada su se ljudi okupljali za stolom kako bi komunicirali sa svojim božanstvima. Zbog svoje usredotočenosti na trenutno mjesto i vrijeme, rituali jedenja imali su jak i prodoran utjecaj na ljudska bića.
U prošlosti su mnogi umjetnici večere i ručkove smatrali umjetničkim djelima (Gordon Matta-Clark, Suzanne Lacy i Rirkrit Tiravanija, Lucy Orta), hrana im je služila kao politička izjava (Martha Rosler, the Waitresses, Nancy Buchanan, Suzanne Lacy), kao životno načelo (Tom Marioni, Les Levine), kao kiparski materijal (Paul McCarthy, Joseph Beuys, Kipper Kids, Terry Fox, Carolee Schneemann, Motion, Bob & Bob) itd. Večere su se iskorištavale da bi se promovirala dematerijalizacija umjetnosti, iz poštovanja prema nekim skupinama publike, kako bi se potaknula interkulturna razmjena ili, jednostavno, društvenost. Te karakteristike također susrećemo u umjetničkom projektu “Bijelih moljaca”. Umjetnici su ponovno stvorili arhaični ritual druženja i zajedničkog jedenja, privlačili su pažnju i skrenuli je na značenje i vrijednost ljudskih odnosa. Dijeljenje iste hrane asocirano je s mislima, energijom i informacijama koje se pružaju umjetničkim sredstvima.
Veliki i bogati stol pun predivnih specijaliteta simbolizira obilje i blagostanje, a motiv Vrta u performansu – Raj. Stol s pustanim specijalitetima izložen u prostoru nekadašnje crkve Sv. Tome dobiva vjersku konotaciju, podsjeća na arhetip posljednje večere, a neka jela, npr. riba i grožđe, sugeriraju nam simboličko-vjersko značenje. Kako piše Paola Antonelli u jednom od svojih radova, “hrana je najdublji oblik izražavanja, bilo na introspektivan, bilo na ekstrovertan način, kako za pojedince tako i za cijele nacije”. Stol “Bijelih moljaca” predstavlja litavske kulturne tradicije te odražava osobne sklonosti umjetnika. Jedan voli posebnu vrstu keksa, drugoga zanima estetika Dalekog istoka pa za Svetkovinu priprema sushi. Svaki “Moljac” ima svoje najdraže specijalitete i najdraže boje. Pustani specijaliteti izgledaju tako svježi i ukusni da možete osjetiti miris ribe ili crnog kruha i poželjeti kušati sendvič s crvenim kavijarom ili komad torte. “Bijeli moljci” pozivaju vas da se pridružite za stolom i da sudjelujete u raznobojnom veličanju života i umjetnosti.
Umjetnička zamisao koja stoji iza prezentacije “Svetkovina” u skladu je s filozofijom i umjetničkim načelima skupine “Bijelih moljaca”. Stvaralački je proces za umjetnika ritual veličanja radosti, energije i razigranosti. Umjetnici postaju dijelom svojih djela te, putujući svijetom, svoje ideje dijele s drugima i predstavljaju suvremenu litavsku umjetnost.
Karolina Jakaite
Biografija
 |
Skupina “BALTOS KANDYS” (“BIJELI MOLJCI”) iz Litve: Austė Jurgelionytė (r. 1976.), Karolina Kunčinaitė (r. 1975.), Miglė Lebednykaitė (r. 1976.), Rasa Leonavičiūtė (r. 1972.), Laura Pavilonytė (r. 1976.), Julija Vosyliūtė (r. 1976.). Skupina je utemeljena 1998. kad su njezini članovi još uvijek studirali na Tekstilnom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Vilniusu (1995.–1999.). Poslijediplomski studij nastavili su u razdoblju od 1999. do 2001. Unatoč tome što su članovi skupine tekstilni umjetnici koji rade individualno, od 1998. oni nastupaju kao skupina sudjelujući na izložbama suvremene umjetnosti, na simpozijima i u projektima u Litvi i u inozemstvu. Njihovi zemljopisno opsežni umjetnički projekti obuhvaćaju Edinburg, Glasgow, Moskvu, Šangaj, Düsseldorf, Pariz, Bodenburg, Kyoto, Saint Tropez ali i Vilnius, Kaunas, Panevezys, Siauliai, Anyksciai, Kedainiai i Nidu.
Kao glavni stvaralački materijal upotrebljavaju vunu, koju pretvaraju u velike sagove, tepihe i trodimenzionalne predmete. Umjetnici primjenjuju pust u akcijama, performansima i instalacijama, često ga kombinirajući s videoumjetnosti i fotografskom umjetnosti (projekti Mandala (2003.), Travnjak gleda (2004.), Ovčji izmet od vune (2005.). Motivi cvijeća i voća, bogate boje, mekani materijali, poetičnost, idealizam i usklađenost s prirodom karakteriziraju mnoge radove “Bijelih moljaca”.
b_kandys@yahoo.com |
|
